Kritika

уторак, 23. септембар 2014.

Priča prva


Pismo

Želim da okajem grijehe, želim rapsodiju i srećan kraj, a do tada, biću disident, negdje daleko, gradeći kulu svoje budućnosti. U čiji ću temelj, ugraditi grijehe, jer su čvrsti kao kamen stanac. Kulu sagrađenu i posvećenu Bogu, na kojoj ce vijoriti moj barjak u inat, temelju i vjetru. Sagrađena Bogu, koja će postojati u inat vjetru, i koja će se jednog dana srušiti za milost Bogu i vjetru! ...Dugo pisano pismo, stajalo je u ladici. Nije lako poslati pismo Vama, prijateljima, u ovoj šetnji kroz život. Najtoplija vatra je ona koja gori neprestano. Neka neprestano u Vama gori vatra borbe, ni kada Vas polije hladan tuš u borbi, vatra nije ugašena, samo od Vas zavise da li ćete joj vratiti stari plam od nekoliko žišaka. Nikako ne magnetišite okolinu iskrenošću, jer tako postajete magnet noževima, koji samo čekaju da probiju vaš kaput. Kroz kaput, pravo u leđa, da Vam iskida kičmu, i da Vas stavi na klackalicu koju vjetar klati. Kaput krojite sami, polako i bez žurbe, jer neke šavove nije moguće zakrpiti ako puknu. Uživajte i u vremenu dok provlačite konac kroz iglu, i ne odustajte ako Vam ne uspije iz prve. To radite radi Vas, ne radi igle i konca. Volite svoj kaput onakav kakav je, jer je tuđi kaput samo odraz tuđeg kroja. Vremenom ćete šiti i krojiti bolje i bolje, pa će neko zavidjeti vašem kaputu. To jeste kompliment, ali ne i poruka da se treba zaustaviti . Ne ističete bijelu zastavu, prije nego probate. Vaše makaze oštrite svakodnevno, umom i britkom riječju. Čitajte, slušajte, učite, pišite. Vrijeme koje ostavite na oštrenje makaza, vratite onome ko Vam ga je dao prirodi. Sa osmijehom, šetajte, osjetite mirise cvijeća i travki, osjetite kako Vas leptir miluje krilima. Neka vaša glava prkosi dogmama, kao barjak vjetru u nekoj davnoj borbi. Borba je način života, poraz samo nauka, a pobjeda ništa drugo do jedan plus koji ćete upisati u svoj dnevnik. Pišite dnevnik podstičite imaginaciju i maštu, sanjajte i otvorenih očiju. Zacrtajte svoje ciljeve, rangirajte ih po značaju i krenite sigurnim korakom ka cilju. Ne trčite jer možete zalutati. Laganim hodom, dok nečiji prsti sviraju lagane note na klaviru, čujem glas koji Vam prenosim. Ako želiš stići, moraš koračati. Korak po korak drugari, ognji borbe, krojači i hodači.
Dolazite do cilja. Tada zastanite i okrenite se. Iza Vas staza preko provalije, život. Pred Vama se otvara bezdan vjecnosti, kroz koji nećete koračati. Dovoljno je samo da dodjete do onog momenta kada ćete zakoračiti prema tom bezdanu. Bezdanu smrti!

петак, 1. август 2014.

Varljivo ljeto 14'

Podrška Palestini

Varljive krize dominiraju svijetom, varljivo ljeto na našim plažama, nema nikoga, a milion turista je na korak od naših granica. Eskalacija sukoba u Ukrajini, novi sukobi u pojasu Gaze. Mnogo varljivo ljeto, ako je ovo ljeto uopšte. Toliko hladnoće i kiša kao da je jesen, a ne ljeto. Varljivost naših plaža me ne interesuje, jer, nijesu varljivi, nego su puni laži izvještaji o broju turista na istim. Neimenovani broj turista otkrio je sumnje da je vidio osunčane naše plaže prošle nedelje. Treba to odgonetnuti, kao i što treba odgonetnuti politiku Rusije, koja se vodi principima Napoleona Bonaparte. Osvajačka politika u ovom vijeku, suludo i nezanimljivo. Međutim, mene zanima sukob u Gazi. Borba Davida koji je postao Golijat, protiv Golijata koji je danas David.
Ljudi, sta predstavlja atak na Gazu?! Nebrojeni atak Izraela, kome su vjetar u leđa, Sjedinjene Američke Države. Da bi ušli u analizu, ovog pitanja, počnimo od nekih činjenica koje ćemo smatrati, primarnim. Država Izrael je tvorevina nastala nakon Drugog svjetskog rata, tačnije 1948 godine. Svoje nazajažljive apetite, bez ikakave mjere pokazala je u samom startu, nasilnom aneksijom teritorije Palestine. Ovu aneksiju su priznale samo Ujedinjeno Kraljevstvo i Pakistan, Gaza je pripala Egiptu. Šestodnevni rat, 1967 godine, početak je problema u svjetskoj diplomatiji svi mi poznajemo pod imenom, Gaza, koja je mahom naseljena Palestincima. Brojne međunarodne konferencije nijesu urodile plodom da riješe pitanje Gaze. Period od 1967 do 2012 godine obilježili su povremeni sukobi, većeg ili manjeg inteziteta. Te 2012 godine, učinjen je korak naprijed, Palestina je dobila status države posmatrača u Ujedinjenim Nacijama. Palestina, koja uključuje i teritoriju Gaze. Uz četrdesetak uzdržanih država, uz devet protiv, Palestina je izborila taj status. Pogađate već, protiv su bili Izrael i SAD. Za razliku od velikog broja slučajeva, kada su glasovi Izraela i veto njihovog protektora SAD-a bili usamljeni, ovoga puta su im se pridružile Kanada i Česka, uz neke male ostrvske države. Povremena optuživanja za određene napade, ovog ljeta je zamjenio rat. I to kakav. U stilu najmoralnije vojske, u stilu moralnih grodoloma, marinaca, atakovano je na škole, djecu, žene, jednom riječju civile. Razloge će naći onaj ko hoće, ali pošto meni nijesu vidljivi, kao ni većini svijeta, neću da vjerujem u izgovore koje, za učinjena djela, pruža ta moralna garda. Ubrizgavajući ideje nekog američkog sna, u tu državu, David je postao veliki Golijat, dok su Palestinci dovedeni u poziciju da budu David. Dok su oči svijeta uprte u Ukrajinu i novo-formirane republike, Izrael, pokušava da sa leđa, dok niko ne vidi, zada odlučujući udarac Palestini. Američki mentori su na isti način uspjeli, ubacujući Gorbačova, da sruše Berlinski zid, koji su uzgred sami podigli, i da ''bace špicu'' u vjerski različito područje, koje je bilo idealno za neslogu i rat, za pucanj komšije na komšiju, to mjesto je, na našu veliku žalost, bila Bosna. Da li sanjamo svi da studiramo na prestižnim univerzitetim širom svijeta? Sanjamo. Palestinci ne. Da li imamo miran san i sigurne dane? Imamo, u odnosu na Palestince koji to nemaju. Da li naši ljudi mogu prodati svoje poljoprivredne proizvode? Mogu. Izrael Paletini ubira 85% prodaje, bez ikakvog srama i trunke kajanja. Mučitelji napadaju našu djecu, najvrednije naše spomenike. Da li je ovo zagrijavanje Izraela, koji treba da uđe na teren umjesto Amerike u Iranu?! Da li hoće da zgaze slobodu, svih naroda koji nijesu njihove dvizice? Da li hoće da zgaze islam i pravoslavlje? Da li hoće da zamjenje, kršćenje i klanjanje svojom zastavom sa 50 i kusur zvjezdica?!
Rat je rat, u njemu se svašta radi. Ali kao što ekonomista koji je 30 godina u struci, zna brojne finese, tako vi ratna gardo sjetite se finese poštenog ratovanja. Ne civile, ne bolnice, ne djecu. Jer zamislite da je vaša majka doktor, koja u moru polomljenih i ranjenih vašim bombama prepozna vašeg brata (njenog sina) ili vaše dijete (njeno unuče). Nije samo politika Amerike i Izreale prljava, prljava je i ''prijateljsko-bratska" politika Rusije. Politika je prljava i u Crnoj Gori, dokaz su međusobne optužbe partijskih kolega, i ne mogućnost dogovora izmedju pet partija, šta bi tek bilo postoji 300 partija ili 300 poslanika. Politika se rodila čista, ali je još uvijek i posle toliko godina jedna beba u pelenama. Kad odraste dobiće svog naslednika i tek će shvatiti kako se pelene, lako pune.
Kao ljudi, treba do podržimo Palestince. Jer smo prošli: Oluju, Srebrnicu, Kravice, Štrpce, prošli smo i preživjeli a moćnici izazvali, dok je svijet ćutao. Danas svijet ćuti, oni isti opet podstrekuju, ali mi smo preživjeli i dižemo glas! Sloboda Palestini!

среда, 23. јул 2014.

Ideja

Koliko samo novinskih članaka o: tranziciji, napretku, rastu broja turista... Koliko izjava političara aktivnih još iz doba partije i komunizma, koliko izjava reinkarniranih političara iz najsramotnijeg doba u postojanju Crne Gore. Koliko starih priča, koliko starih likova koji pričaju te priče. Da jedna takva priča i jedan stari političar mogu sa jednim eurom da povećaju BDP (bruto društveni prozivod) po glavi stanovnika, garantujem da bi prestigli i Luksemburg, koji je najdominantniji u svijetu po tom pitanju. Nova lica traže prostor, progres ne može postojati bez mladih ljudi. Mladih ljudi, punih ideja i znanja, svakako ne partijskih biza koje cekaju da im se stegne povraz i počnu sa lajanjem i blaćenjem njima sličnih i prvenstveno njih samih.


Nedavno sam u jednim dnevnim novinama pročitao tekst o osnivanju studentskog foruma. Jedna nova stranica je ispisana u našim noivinama. Jedna nova priča mladih ljudi je na papiru. Gospodin, profesor doktor Radulović, je približio tu ideju svojom kolumnom. Jedna lijepa ideja, koja odiše entuzijazmom i miriše na boljitak. Upravo jedna takva organizacija mladih, promovisala je čovjeka koji je vodio Madjarsku revoluciju 1848e godine, Šandora Petefija, istorija ga je zapamtila kao revolucionara i književnika. Mnogi glavari, uključujući i naše, prošli su kroz omladinske organizacije i došli do fotelja i upravljanja drzavom. Elem, ne samo kod nas, nego svuda u svijetu, ti ljudi su zaboravili šta znači biti mlad (ako izuzmemo raskošne događaje o kojima se pričaju priče) i boriti se za svoja prava. Istorija je nagradila Petefija smrću. Zvuči okrutno, ali tako je. Ostao je pjesnik i borac svojih ideala, za razliku od krunisanih glavara koji kao da su naslijedili svoje fotelje u sistemu koji se naziva demokratskim. Upravo studenti i omladina su pregaoci progresa, pa pošto sam u  prethodnom tekstu pogodio pobjednika Svjetskog prvenstva u fudbalu, sada ću da probam da pogodim, tj. da opišem kako bi izgledao studentski forum iz mog ugla.


Studentski forum, trebao bi da bude glas omladine u o društvu i stanju u njemu. Nikako ne neko mjesto gdje ce se omladina žaliti na svoja prava i neravnopravnost. Imamo mi svoja prava samo ne znamo da ih koristimo, pa zato nijesmo ni ravnopravni. Dosta je žalopojki, aktuelnih nam ''novinskih lica''. Međutim zašto bi 81 poslanik odlučivao samostalno o sudbini države, zašto ne bi čuo neku sugestiju od mladih ljudi. Paradoks odlučivanja postoji, ponajviše zahvaljujući izbornom sistemu, koji ne osuđujem, ali mi je nejasno kako neko ko predstavlja recimo 2% ljudi u Crnoj Gori, može donositi odluke koje se tiču svih nas. Ako mogu sami da odlučuju, bez glasa omladine, onda bolje da svi tražimo svoju sreću u partijama koje, po mom skromnom mišljenju, nijesu ni blizu alternativi jednog mladog čovjeka. Naravno ekonomistima pripada ekonomija, sport-sportistima a struja inženjerima. Prema tome, studentski forum bi trebao da ima svoja dva radna tijela, konstituciono, skupštinu i jedno formalnije koje bi bilo podređeno, svakako potpuno otvorenoj skupštini, predsjedništvo, koje bi imalo u sebi buduće stručnjake iz struka koje su vezane za napredak i aktuelna pitanja. Tako bi, naravno uz učesće svih, prednost u ekonomskim pitanjima imali studenti ekonomije, i tako dalje po istom principu. Skupština bi u skladu sa koncenzusom organizovala recimo svako petnaestak dana, na neki način ''Dan otvorenih vrata''. Svrha tog dana je, da uz slobodnu debatu i diskusiju koja bi imala četiri moderatora: dva predstavnika foruma i dva stručnjaka iz teme kojoj je posvećen taj dan, nađe a zatim i iznese konstruktivne stavove mladih ljudi o tekućoj temi. Skupština bi bez moderatora i gostiju sa strane izglasala neki dokument, preciznije saopštenje, koji bi predstavljao zvanični stav foruma. Predsjednik foruma bi bila, samo, ali samo, počasna funkcija, koja bi kroz nekolike godine pripala nekom od mladih ljudi, koji je ostvario i pomogao ideje foruma. Počasni predsjednici činili bi senat. Naravno, politička pripadnost, tačnije članstvo u partiji je nešto što i treba i ne treba ovakvom forumu. Jer, naše će se ideje ostvariti nekada, možda, ali mi nećemo završiti kao Petefi, nećemo poginuti u ovoj intelektualnoj borbi za ideje i svoj glas. Partijska karta bi okrenula Petefija naopačke, ako bi se mladi ljudi vodili partijskim propovjedima i idejama koje opstaju bez ikakvog osnova i uporišta godinama. Međutim, znam i siguran sam, da među mladim ljudima, podržavaocima vlasti ili opozicije, ima i onih koji imaju neke lijepe ideje za napredak, koje (ne)dijele sa onima čiji su članovi ili simpatizeri. Pa njihovo političko, ako mogu reći iskustvo, može pomoći u ostvarivanju nekih ideja foruma, kao i u ujedinjavanju intelektualne riječi, glasa naroda. Svakako forum ne bi služio kao stepenica u partijskoj hijerarhiji.


Mnoga pitanja se otvaraju sa forumom, mnoge ideje i vidici. Međ
utim, potrebna je podška i hrabrost ne okruženja, koliko i mladih, jer kako reče jedan od junaka omladinskog glasa, kojeg je istorija ovjenčala vijencem slave, gorepomenuti, Šandor Petefi:
Mladost je uvijek jača u poricanju nego u razrađivanju pozitivnih ideja. Sigurnija je kad je riječ o ne, nego da.

 

понедељак, 30. јун 2014.

Ekonomija, lingvistika i fudbal

Dnevnički zapisi, podstaknuti cjelodnevnom aktuelnom temom.
28.VI, na stogodišnjicu. Sa malim zakšnjenjem.

Od napada na moćnijeg, preko pucnja na nedodirljivog do spajanja nespojivog, najlakše je opisati našu istoriju do današnjih dana. Svima nam je poznato sta se desilo na Kosovu Polju, u Sarajevu. Usaglasićete se, veliki događaji. Danas našu sadašnjicu opisujemo kao spajanje nespojivog (uz razdvajanje onoga Bogom spojenog, ali o tome drugom prilikom). U nizu spajanja, poput spajanja: dva muškarca, dvije žene preko spajanja i raznih pripajanja, do stapanja našeg jezika sa stranim koji sve više uzimaju damara našem jeziku. Razmišljao sam, šta sve nije spojeno posle pucnja u Sarajevu 1914 godine, i da. Sjetio sam se, nikad niko nije spojio ekonomiju i lingvistiku, odnosno proučio ulogu ekonomije u istoj. Ali sagledajmo taj slučaj:
Matija Bećković je jednom prilokom izjavio: ''Kosovo je najskuplja riječ našeg naroda''. U redu. Međutim, logički nastavljajući razmišljanje, iz ekonomskog ugla, na pomen cijene, na pamet nam pada njeno variranje, odnosno da li postoji inflacija i deflacija. Principi su nas vodili kroz vjekove, kroz bojeve i bitke, kroz kongrese i ratove, kroz socijalazim i demokratiju. Upravo, principi su moj predmet izučavanja u ''ekonomskoj lingvistici''. Možda naši preci nijesu borbu za slobodu definisali principima, možda su se u kasnijim ratovima borili vođeni principima modernog ratovanja, dok danas govorimo sve više o principima, koje blago rečeno ne poštujemo ni u najmanjoj mjeri. Inflacija principa, sve se više priča o njima, priča im stvara veću vrijednost a oni ne vrijede ništa. Borba u unaprijed izgubljenim bitkama, utopija principa. Oni su kao dinari iz godine mog rođenja, mnogo nula, a opet premalo i za hleb.
Međutim ako je dinar moje države bio u inflaciji, drugi neki dinar nije. Tako da jedan Princip, i dan danas ljubomorno čuva svoju vrijednost i oreol slave. I ako nas je davno napustio, nije povučen iz upotrebe, tu je još sa nama. Naravno riječ je o Gavrilu Principu, mladiću koji je povukao čuveni oroz u Sarajevu. Kako kažu komšije, koje su inače bili čistači podova moćnog gazda, on je bio terorista što im je podario slobodu. Terorista koji je njima donio slobodu, Robin Hud s' one strane.  Ako je to terorizam, onda uvijek svi mi bili teroristi. Naši principi, pogaženi i devalvirani, treba da dobiju snagu Principa, kojeg ne mogu osporiti ni terorizam, ni veliki moćni igrači na polju politike.
Možda sam malo zapetljao ovu priču o Principu i principima, uglavnom o Gavrilu sve ostalo znate, o principima sve, ali o devalvaciji principa i stabilnosti Principa iz ovog čudnog ugla možda prvi put čujete. Dok ispisujem ove redove, Vidovdan je, počela je eliminaciona faza Svjetskog prvenstva u Brazilu. Do sledećeg teksta, vjerovatno će biti poznat pobjednik. Ja tipujem na principe i jacinu principa države, koju je zaljuljao pucanj Principa. Tipujem na Njemačku.

петак, 30. мај 2014.

Izborni kolač

Izborne trke postaju sve više nepredvidljive za obične posmatrače. Promjene su obećane još pri ulasku u trku, međutim naš narod ima jednu divnu izreku koju možemo primjeniti na datu situaciju, obećanje, ludom radovanje. Da li ćemo posle ovih izbora krenuti zrelo naprijed, vođeni mladošću, mudrošću i hrabrošću do evropskog lica naše države, ne znam. Da li će promjene biti promjene svih nas, takođe ne znam. Znam samo da će biti veoma slično kao i do sada. Ustoličeni monasi partija (kako pozicionih, tako i opozicionih), nastaviće svoju vladavinu, bez obzira na rezultat. Vladaće svojim polisima, nastavljajući rat sa drugim. Sve do jednog momenta, kada narod spozna paradoks politike, koji je izrekao Platon i koji glasi: Jedna od kazni za nesudjelovanje u politici jeste da završite na kraju tako da vama vladaju nestručni. Do tog dana će proći još vremena, a do tada, pogledajmo glumačke ekipe ove predstave.
Svi igraju istu predstavu, koju možemo nazvati politika u Crnoj Gori. Počevsi od dječice, koja iz đackih klupa, skandiraju imena političkih doajena i idola, pa do osjeđelih ljudi u godinama, koji u jednoj ruci drže štap a u drugoj sliku svog vođe. Vidjećemo svašta. Recept za idealnu izbornu listu sam otkrio proučavajuci liste sa skorašnjih izbora. Recept glasi:
1. Nosilac liste Njegovo zanimanje nije bitno, u prvom planu je njegov nastup. Da li treba da oduševi sjajnom retorikom uz teoretske primjere ili treba da bude komičan, potpuno je nebitno. Bitno je da ima kakvu takvu harizmu, pa makar i ona bila pogrdna po njega i da u većini slučajeva sluša svog šefa. 2. Doktor (ljekari) Doktor je doktor, zanimanje koje je uvijek bilo na cijeni. Hipokratova zakletva kao da nije to što jeste, ako doktor nije na nekoj izbornoj listi. Jedna intervencija ljekarska-jedan glas. 3. Ekonomisti Kad ih je višak na birou, jednostavno i izborne liste ih imaju u višku. Ipak treba da se vodi uspješna ekonomska politika, nije naivno to. Slijedi se princip što vise to bolje. 4. Penzioneri Jedan ili maksimum dvojica, tri nikako, zato što nastaje konflikt interesa i interesovanja, pa zato brojne počete partije preferansa izmedju penzionera ne budu nikad svedene do kraja. 5. Studenti Mladi ljudi bez ideja, potčinjeni idealima, surovo ali realno kada su u pitanju liste. Student povjerenik je aktivista i desna ruka partijskog profesora. Politika u obrazovanju, djelotvorna je. Jedan pomjeren ispit za 2 dana, zarad 5 do 10 bodova više za kolege, za 150 glasova za 4 godine. Dobra trgovina. 6. Sportisti i umjetnici Primjeri mladih, svjetske klase u sportovima, kao i glumci i slikari, koji nas svojim djelima ostavljaju bez daha, su dobar način za kupljenje izbornih poena. Samo šteta, sto objektivna publika ne može da da crveni karton ili isključi iz svijeta umjetnika i umjetnosti. 7. Kontaš Preletač iz redova drugih partijal. Ko će kome veću štetu nanijeti?! 8. Predstavnik manjina Čovjek iz reda manjina, kako nacionalnih, tako i vjerskih, koji ce služiti kao 'primjer' pripadnicima svoje manjine. Opako.
Ovih osam sastojaka treba dobro promiješati, kao špil karata. Ali zaludo se špil mijesa, kad ga đavo siječe. Naravno ako želite jednu listu, morati izvući i kečeve iz rukave, aktiviste, a iz špila odstraniti dzokere koji vas finansiraju. Tako ćete dobiti jednu listu, ako stavite sve sastojke, vaša liste ce biti veoma konkurentna. Imate šanse da dobijete neki od mandata, da budete tas na vagi. A kada to postignete ostalo je lako, bar kod nas...
Zaista nije tesko, probajte da zamislite ove navedene ljude sa vama i vidjećete da je to ustvari garnitura vaših poznanika, ili ljudi sa kojima ste odigrali bar jedan termin. I to je politika, i to su promjene. Doista, ako je tako neka ne bude promjena. A biće ih i ovo će proći, jer kad se voda zamuti kreni ka izvoru, ka početku početaka. Ka prvim danima kad je čovjek bio čovjek i bori se. Zaboravi na recepte, na slavu, na karijeru. Bori se za sebe i bolje sjutra, ako meni bude bolje i tebi biće bolje. Biće nam bolje, ili nas biti neće.

четвртак, 8. мај 2014.

Ćutanje

Sasvim običan dan u Nikšiću. Narod je pohrlio da zauzme svoje mjesto na, suncem okupanim, terasama kafića. Ispijanje jutarnje kafe na terasi kafića u Nikšiću, je ritual i stvar prestiža. Dok naočare skrivaju oči, usta izvezuju priču o raznim temama i stvarima. Počevši od onog što se podrazumijeva, komentarisanja prolaznika, preko, fudbalske utakmice koju su svi gledali prethodne noći, pa sve do, krize u Ukrajini. Veoma zanimljivi razgovori i stavovi na ove teme se iznose, vedrim jutrima u popularnom nikšićkom Sutomoru.

Pssst!
Nije ovo slučaj samo sa Nikšićem. Elem, u bilo kom gradu na našem podneblju čućete iste filosofske priče. Ne zaboravimo, da budala od filosofije i nauke pravi vic, i to onaj sa bradom. Scenario je otprilike ovakav. Dolazite posle jutarnje šetnje, na terasu da popijete jutarnju kafu i pročitate novine. Sami, da uživate u kafi i miru. Dok se ušiveni orao (logo) Armanija polako odvaja od farmerica kupljenih u polovnim stvarima, i dok se doziva konobar da podgrije kafu, počinje priča o krizi o Ukrajini. Sledeći prelaz će vas sigurno odvesti do Rusije i našeg (ne)prijateljstva sa njom, a onda sami Bog zna na koju ćete stranu otići u toj priči. Možda ka majstoriji Ronalda ili Mesija, a možda i ka istraživanjima na polju nuklearne fizike. Doista, zanimljivo. Dok slušate takvu raspravu, neminovno je da se u jednom trenutku iskljucite iz nje. I dok uživate u žamoru svijeta koji prolazi šetalištem, glas koji se raspravlja od politici će preusmjeriti Vaše uši i misli ka njemu, bar na taj jedan trenutak. ''Izbori će. Eeeee, da je meni kukavcu da se upitam. Ja bi' ti na vlas' doveo .... " Dok ga slušate, prisjetićete se čuvenog pitanja, koje je otvorilo Vama bojanku i slikovnicu politike (odnosi se na moje vršnjake, današenje studente) , ''Jesi li za Mila ili Momira?!''. Sa smiješkom okrenete glavu, I sada već penzionisani čičica priča kako se živjelo dok je bio živ Tito. Plaćate kafu i odlazite. Na putu do kuće sumirate utiske, od Ukrajine, preko politike do Tita za jedno jutro. Dobro, pa nije loše, tek je počeo dan. Dolazite kući, palite televizor, kad tamo naši politicari i poneki Rus. Dok avetni Rus prijeti da će na nas poslati rakete, sa gnušanjem listate kanale, dok Vas prozivodi za mršavljenje i potenciju 'pozivaju' da ih kupite, vi listate kanale brže i opet se vraćate na onaj gdje je bio onaj Rus. Sada je tamo naš veliki političar i državotvorac koji miri Ukrajinu i Rusiju, dok odmah posle njega u sledećem prilogu gledamo novu bitku rata, koji će zasijeniti onaj stogodišnji. Rata na političkoj sceni, vlast-opozicija. Pokušavaju da rijese problem, i potpišu jedno primirje, međutim odmah posle toga počinju napadi i afere žestokim intezitetom. Dok nasi mire Ukrajinu i Rusiju mi nastradasmo. Ćutke gasite televizor, i odlazite na dogovoreni fudbal sa društvom. Neriješeno je, minut do kraja termina, imate kontru, vaš drugar Miloš (koji je trebao biti vezista, u najmanju ruku, Arsenala, ali igrom slučaja je sada ne terminu) ne uočava Vas na drugoj stativi potpuno samog, vec pokušava da izvede drigling u stilu Ronalda, međutim, sapliće se i primate gol iz kontre. Ćuteci se oblačite posle termina i odlazite kući.

Dok ćutite napredujete, saznajete sve i svašta. Ponečemu se nasmijete, ponečemu oduševite, ali napredujete. Samo da li uzbrdo ili nizbrdo, pitanje je?! Zaključujem ovaj tekst, citatom švedskog pjesnika, Arnea Garborga:

"Niko nije sasvim obrazovan prije nego što nauči ćutati."

субота, 19. април 2014.

Naši dani

'... nabujao šljam i poroci... '' Vladislav Petković Dis
Satirična pjesma, Vladislava Petkovića Disa, simbioza satiričnih djela tog vremena i gorčine koju je narod osjećao. Danas, gorčina je još veća, a šljam je nabujao kao pomahnitala rijeka, koja je potapala gradove i kule. Kažu da se država ogleda, kako se njeni građani ogledaju u zakonskim ogledalima. Tačno. Mislim da mi to ogledalo lomimo svako sedam godina pa nas prati neka nesreća. Zašto tako mislim? Jednostavno je, zakleću se, da su ministar(koji priča stvari iz drugih resora), jedan operativac bilo kog državnog sektora, spremni da zajedno sa baba Persom, koja zna ko je koliko potrošio u životu, naprave najpakosniju prevaru u istoriji. Naravno tu bi se našao i jedan novinar da od te afere i prevare, napiše odu dovitljivom umu. Samo, bolje da nas prati nesreća i slomljena ogledala, nego da pustimo posadu našeg broda da počne raditi sa babom. Spomenuh novinare, elem, morao sam. Iz dana u dan, averzirani tekstovi nude prosječnom crnogorskom čitaocu gomilu gluposti. Zar treba dosipati u već punu času?! Od promašaja srži teme, do (ne)ozbiljnosti da sve stane u minut, dva ili redak, dva, kako god želite, pa do promašaja sagovornika, koji promašuju svojim strelicama, naravno dirigovanim, tablu za pikado. Samo sto ne igramo pikado,, nego se oni igraju sa bumerangom koji se zna gdje završava. Međutim, nije to ništa. Svi griješimo, nego nadam se da ce se omaške u novinarstvu, popraviti vremenom. Smrtni smo i grešni, ali bruka živi dovijeka. Ko bi to mogao da promjeni? Naravno, intelektualci i omladina, međutim, opet dolazimo do problema. Intelektualca ne karakteriše njegov doprinos u određenoj sferi djelovanja, vec partijska karta ili možda partijska tetovaža istetovirana na nevidnom mjestu, da bi se mogla napraviti druga u slucaju promjene vlasti?! Ne znam, ne zagledam pod tuđe skute, jednostavno znam ko sam i što sam u ovoj, valjda, mojoj državi. Ja sam ja(!?), koji samo želi da bude bolje ovoj državi. Naravno, ta želja treba da nas spaja sve, bez obzira da li smo Crnogorci, Srbi, Bošnjaci. Bez obzira da li se krstimo ili klanjamo. Mi smo ipak svi građani, naše Crne Gore. Međutim, intelektualna elita se tješi u partijama i svoje krstove njima dava. Dok šljam buja. Nedavno sam pročitao citat britanskog pjesnika, Samuela Johnsona koji kaže da utjehu u patriotizmu nađu nitkovi. Odnosno šljam. Dijelimo se, i ako možemo da se skupimo. Podijeljeni posmatramo šahovsku partiju, u otvaranju koje dobi naziv Crnogorska politika, zbog nelogičnih poteza. Broj rokada je neograničen, pa se isti ljudi rokiraju godinama, sa funkcije na funkciju, a pozicija biva sve lošija. Priznaćete da je veoma zanimljivo to? Kako će, studenti da čuju nečiji glas, ako niko neće njihov. Nijesu oni zapostavljeni i u lošem položaju, nego je problem sto je trulo ispod nivoa studiranja, trula ulica ceka. (Čast izuzecima, poštenim radnicima koji ni ne mogu da naplate svoj rad), a iznad njih kraljevi i kraljice koji su krunu zavarili za svoju, kako vole reci patriotsku i državotvorno-spasilačku glavu. Šta ce obični pješaci, ne mogu nikako doći do kralja ili se promovisati u neku figuru.
Odlutah malo, sa analizom i šahom. Samo se sjetih da su neki neboderi (kalibra, magistara i doktora nauka) na birou ili jednostavno su otišli odavde, dok su odani partijski sutereni previše visoko skočili. Ne treba da se poznajemo po politizaciji svega živog, nego da se naš dana poznaje po jutru. Po jutru koje misli!