Dnevnički zapisi, podstaknuti cjelodnevnom aktuelnom temom.
28.VI, na stogodišnjicu. Sa malim zakšnjenjem.
Od napada na moćnijeg, preko pucnja na nedodirljivog do spajanja nespojivog, najlakše je opisati našu istoriju do današnjih dana. Svima nam je poznato sta se desilo na Kosovu Polju, u Sarajevu. Usaglasićete se, veliki događaji. Danas našu sadašnjicu opisujemo kao spajanje nespojivog (uz razdvajanje onoga Bogom spojenog, ali o tome drugom prilikom). U nizu spajanja, poput spajanja: dva muškarca, dvije žene preko spajanja i raznih pripajanja, do stapanja našeg jezika sa stranim koji sve više uzimaju damara našem jeziku. Razmišljao sam, šta sve nije spojeno posle pucnja u Sarajevu 1914 godine, i da. Sjetio sam se, nikad niko nije spojio ekonomiju i lingvistiku, odnosno proučio ulogu ekonomije u istoj. Ali sagledajmo taj slučaj:
Matija Bećković je jednom prilokom izjavio: ''Kosovo je najskuplja riječ našeg naroda''. U redu. Međutim, logički nastavljajući razmišljanje, iz ekonomskog ugla, na pomen cijene, na pamet nam pada njeno variranje, odnosno da li postoji inflacija i deflacija. Principi su nas vodili kroz vjekove, kroz bojeve i bitke, kroz kongrese i ratove, kroz socijalazim i demokratiju. Upravo, principi su moj predmet izučavanja u ''ekonomskoj lingvistici''. Možda naši preci nijesu borbu za slobodu definisali principima, možda su se u kasnijim ratovima borili vođeni principima modernog ratovanja, dok danas govorimo sve više o principima, koje blago rečeno ne poštujemo ni u najmanjoj mjeri. Inflacija principa, sve se više priča o njima, priča im stvara veću vrijednost a oni ne vrijede ništa. Borba u unaprijed izgubljenim bitkama, utopija principa. Oni su kao dinari iz godine mog rođenja, mnogo nula, a opet premalo i za hleb.
Međutim ako je dinar moje države bio u inflaciji, drugi neki dinar nije. Tako da jedan Princip, i dan danas ljubomorno čuva svoju vrijednost i oreol slave. I ako nas je davno napustio, nije povučen iz upotrebe, tu je još sa nama. Naravno riječ je o Gavrilu Principu, mladiću koji je povukao čuveni oroz u Sarajevu. Kako kažu komšije, koje su inače bili čistači podova moćnog gazda, on je bio terorista što im je podario slobodu. Terorista koji je njima donio slobodu, Robin Hud s' one strane. Ako je to terorizam, onda uvijek svi mi bili teroristi. Naši principi, pogaženi i devalvirani, treba da dobiju snagu Principa, kojeg ne mogu osporiti ni terorizam, ni veliki moćni igrači na polju politike.
Možda sam malo zapetljao ovu priču o Principu i principima, uglavnom o Gavrilu sve ostalo znate, o principima sve, ali o devalvaciji principa i stabilnosti Principa iz ovog čudnog ugla možda prvi put čujete. Dok ispisujem ove redove, Vidovdan je, počela je eliminaciona faza Svjetskog prvenstva u Brazilu. Do sledećeg teksta, vjerovatno će biti poznat pobjednik. Ja tipujem na principe i jacinu principa države, koju je zaljuljao pucanj Principa. Tipujem na Njemačku.
Нема коментара:
Постави коментар