Ideja

Koliko samo novinskih članaka o: tranziciji, napretku, rastu broja turista... Koliko izjava političara aktivnih još iz doba partije i komunizma, koliko izjava reinkarniranih političara iz najsramotnijeg doba u postojanju Crne Gore. Koliko starih priča, koliko starih likova koji pričaju te priče. Da jedna takva priča i jedan stari političar mogu sa jednim eurom da povećaju BDP (bruto društveni prozivod) po glavi stanovnika, garantujem da bi prestigli i Luksemburg, koji je najdominantniji u svijetu po tom pitanju. Nova lica traže prostor, progres ne može postojati bez mladih ljudi. Mladih ljudi, punih ideja i znanja, svakako ne partijskih biza koje cekaju da im se stegne povraz i počnu sa lajanjem i blaćenjem njima sličnih i prvenstveno njih samih.

Nedavno sam u jednim dnevnim novinama pročitao tekst o osnivanju studentskog foruma. Jedna nova stranica je ispisana u našim noivinama. Jedna nova priča mladih ljudi je na papiru. Gospodin, profesor doktor Radulović, je približio tu ideju svojom kolumnom. Jedna lijepa ideja, koja odiše entuzijazmom i miriše na boljitak. Upravo jedna takva organizacija mladih, promovisala je čovjeka koji je vodio Madjarsku revoluciju 1848e godine, Šandora Petefija, istorija ga je zapamtila kao revolucionara i književnika. Mnogi glavari, uključujući i naše, prošli su kroz omladinske organizacije i došli do fotelja i upravljanja drzavom. Elem, ne samo kod nas, nego svuda u svijetu, ti ljudi su zaboravili šta znači biti mlad (ako izuzmemo raskošne događaje o kojima se pričaju priče) i boriti se za svoja prava. Istorija je nagradila Petefija smrću. Zvuči okrutno, ali tako je. Ostao je pjesnik i borac svojih ideala, za razliku od krunisanih glavara koji kao da su naslijedili svoje fotelje u sistemu koji se naziva demokratskim. Upravo studenti i omladina su pregaoci progresa, pa pošto sam u  prethodnom tekstu pogodio pobjednika Svjetskog prvenstva u fudbalu, sada ću da probam da pogodim, tj. da opišem kako bi izgledao studentski forum iz mog ugla.

Studentski forum, trebao bi da bude glas omladine u o društvu i stanju u njemu. Nikako ne neko mjesto gdje ce se omladina žaliti na svoja prava i neravnopravnost. Imamo mi svoja prava samo ne znamo da ih koristimo, pa zato nijesmo ni ravnopravni. Dosta je žalopojki, aktuelnih nam ''novinskih lica''. Međutim zašto bi 81 poslanik odlučivao samostalno o sudbini države, zašto ne bi čuo neku sugestiju od mladih ljudi. Paradoks odlučivanja postoji, ponajviše zahvaljujući izbornom sistemu, koji ne osuđujem, ali mi je nejasno kako neko ko predstavlja recimo 2% ljudi u Crnoj Gori, može donositi odluke koje se tiču svih nas. Ako mogu sami da odlučuju, bez glasa omladine, onda bolje da svi tražimo svoju sreću u partijama koje, po mom skromnom mišljenju, nijesu ni blizu alternativi jednog mladog čovjeka. Naravno ekonomistima pripada ekonomija, sport-sportistima a struja inženjerima. Prema tome, studentski forum bi trebao da ima svoja dva radna tijela, konstituciono, skupštinu i jedno formalnije koje bi bilo podređeno, svakako potpuno otvorenoj skupštini, predsjedništvo, koje bi imalo u sebi buduće stručnjake iz struka koje su vezane za napredak i aktuelna pitanja. Tako bi, naravno uz učesće svih, prednost u ekonomskim pitanjima imali studenti ekonomije, i tako dalje po istom principu. Skupština bi u skladu sa koncenzusom organizovala recimo svako petnaestak dana, na neki način ''Dan otvorenih vrata''. Svrha tog dana je, da uz slobodnu debatu i diskusiju koja bi imala četiri moderatora: dva predstavnika foruma i dva stručnjaka iz teme kojoj je posvećen taj dan, nađe a zatim i iznese konstruktivne stavove mladih ljudi o tekućoj temi. Skupština bi bez moderatora i gostiju sa strane izglasala neki dokument, preciznije saopštenje, koji bi predstavljao zvanični stav foruma. Predsjednik foruma bi bila, samo, ali samo, počasna funkcija, koja bi kroz nekolike godine pripala nekom od mladih ljudi, koji je ostvario i pomogao ideje foruma. Počasni predsjednici činili bi senat. Naravno, politička pripadnost, tačnije članstvo u partiji je nešto što i treba i ne treba ovakvom forumu. Jer, naše će se ideje ostvariti nekada, možda, ali mi nećemo završiti kao Petefi, nećemo poginuti u ovoj intelektualnoj borbi za ideje i svoj glas. Partijska karta bi okrenula Petefija naopačke, ako bi se mladi ljudi vodili partijskim propovjedima i idejama koje opstaju bez ikakvog osnova i uporišta godinama. Međutim, znam i siguran sam, da među mladim ljudima, podržavaocima vlasti ili opozicije, ima i onih koji imaju neke lijepe ideje za napredak, koje (ne)dijele sa onima čiji su članovi ili simpatizeri. Pa njihovo političko, ako mogu reći iskustvo, može pomoći u ostvarivanju nekih ideja foruma, kao i u ujedinjavanju intelektualne riječi, glasa naroda. Svakako forum ne bi služio kao stepenica u partijskoj hijerarhiji.

Mnoga pitanja se otvaraju sa forumom, mnoge ideje i vidici. Međ

utim, potrebna je podška i hrabrost ne okruženja, koliko i mladih, jer kako reče jedan od junaka omladinskog glasa, kojeg je istorija ovjenčala vijencem slave, gorepomenuti, Šandor Petefi:

Mladost je uvijek jača u poricanju nego u razrađivanju pozitivnih ideja. Sigurnija je kad je riječ o ne, nego da.