Priča prva

Pismo

Želim da okajem grijehe, želim rapsodiju i srećan kraj, a do tada, biću disident, negdje daleko, gradeći kulu svoje budućnosti. U čiji ću temelj, ugraditi grijehe, jer su čvrsti kao kamen stanac. Kulu sagrađenu i posvećenu Bogu, na kojoj ce vijoriti moj barjak u inat, temelju i vjetru. Sagrađena Bogu, koja će postojati u inat vjetru, i koja će se jednog dana srušiti za milost Bogu i vjetru! ...Dugo pisano pismo, stajalo je u ladici. Nije lako poslati pismo Vama, prijateljima, u ovoj šetnji kroz život. Najtoplija vatra je ona koja gori neprestano. Neka neprestano u Vama gori vatra borbe, ni kada Vas polije hladan tuš u borbi, vatra nije ugašena, samo od Vas zavise da li ćete joj vratiti stari plam od nekoliko žišaka. Nikako ne magnetišite okolinu iskrenošću, jer tako postajete magnet noževima, koji samo čekaju da probiju vaš kaput. Kroz kaput, pravo u leđa, da Vam iskida kičmu, i da Vas stavi na klackalicu koju vjetar klati. Kaput krojite sami, polako i bez žurbe, jer neke šavove nije moguće zakrpiti ako puknu. Uživajte i u vremenu dok provlačite konac kroz iglu, i ne odustajte ako Vam ne uspije iz prve. To radite radi Vas, ne radi igle i konca. Volite svoj kaput onakav kakav je, jer je tuđi kaput samo odraz tuđeg kroja. Vremenom ćete šiti i krojiti bolje i bolje, pa će neko zavidjeti vašem kaputu. To jeste kompliment, ali ne i poruka da se treba zaustaviti . Ne ističete bijelu zastavu, prije nego probate. Vaše makaze oštrite svakodnevno, umom i britkom riječju. Čitajte, slušajte, učite, pišite. Vrijeme koje ostavite na oštrenje makaza, vratite onome ko Vam ga je dao prirodi. Sa osmijehom, šetajte, osjetite mirise cvijeća i travki, osjetite kako Vas leptir miluje krilima. Neka vaša glava prkosi dogmama, kao barjak vjetru u nekoj davnoj borbi. Borba je način života, poraz samo nauka, a pobjeda ništa drugo do jedan plus koji ćete upisati u svoj dnevnik. Pišite dnevnik podstičite imaginaciju i maštu, sanjajte i otvorenih očiju. Zacrtajte svoje ciljeve, rangirajte ih po značaju i krenite sigurnim korakom ka cilju. Ne trčite jer možete zalutati. Laganim hodom, dok nečiji prsti sviraju lagane note na klaviru, čujem glas koji Vam prenosim. Ako želiš stići, moraš koračati. Korak po korak drugari, ognji borbe, krojači i hodači.
Dolazite do cilja. Tada zastanite i okrenite se. Iza Vas staza preko provalije, život. Pred Vama se otvara bezdan vjecnosti, kroz koji nećete koračati. Dovoljno je samo da dodjete do onog momenta kada ćete zakoračiti prema tom bezdanu. Bezdanu smrti!